| NAPUTAK UPRAVE ZA SIGURNOST PLOVIDBE |
|
|
|
| Aktualnosti - Latest News | |
|
Posljednjih 7 dana među turističkim ronilačkim centrima zavladala je izvjesna napeta situacija u svezi dva aktualna problema:
1.) "Naputak za postupanje" iz Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora (u daljnjem tekstu: Uprava) kojeg je potpisao kapetan Tomislav Miletić, a preko HGK uputio svim ronilačkim centrima;
2.) Nalaz državnog insprektorata pri nadzoru rada ronilačkog centra u kojem je na ronilačkim poslovima (ronilački instruktor) bila zaposlena žena.
Po ovim pitanjima posljednjih je dana asocijacija ADRIA iz Splita neprekidno primala pozive uznemirenih vlasnika ronilačkih centara koji su tražili stručna pojašnjenja i mišljenja, uglavnom od ronilačkih centara čiji djelatnici nisu završili programe stručnog osposobljavanja za ronilačka zvanja i zanimanja u POU "Hrvatska ronilačka škola" (skraćeno: HRU).
Čitava ova problematika već dvije godine sastavni je dio stručne edukacije u HRU kroz nastavna područja "Zaštita na radu" i "Pravna regulativa u djelatnostima koje se obavljaju ronjenjem".
Ovom prilikom u skraćenom obliku objavljujemo osnovne stavove po ovim problemima, a novi broj publikacije AKVATORIJ donosi detaljne osvrte na ova stručna pitanja.
(Za prikaz cijelog teksta kliknite na "Opširnije..." ispod)
Problematika br. 1.: "NAPUTAK ZA POSTUPANJE"
Dana 16. travnja 2008. iz Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora MMPI prema svim lučkim kapetanijama upućen je dokument koji nosi naziv NAPUTAK ZA POSTUPANJE (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: Miletic_naputak_kapetanijama_20080416) / Klasa: 343-01/08-01/210, Ur.BR.: 520-03-08-3 / sadržajno orijentiran na nadzor podvodnih aktivnosti. Po istome očitujemo se kako slijedi:
1.) Pravilnik o ronjenju NE POSTOJI.
Neshvatljivo je da državni službenici i kapetan Miletić kao odgovorna osoba Uprave u jednom službenom naputku ove vrste navodi neprihvatljive formulacije proizvoljnim rječnikom, što dovoljno govori u samom početku "naputka" o razini stručnosti ove Uprave po ovom pitanju. Pretpostavljamo da se pri tome mislilo na Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti (nadalje: POPA) čija je posljednja obuhvatnija inačica objavljena u veljači 2003. godine (NN 47/99, 23/03, 28/03, 52/03 i 58/03).
2.) Navedeni "Pravilnik" nije ni približno "... jedini pozitivni propis o ronjenju, još uvijek na snazi, dok se ne donese novi propis kojim će se regulirati ronjenje". U Hrvatskom pravnom korpusu postoji niz zakonskih i provedbenih propisa (pravilnika) koji jasno i nedvosmisleno reguliraju ronjenje u pojedinim djelatnostima, a to što ova nenadležna Uprava i njezini državni službenici za mnoge djelatnosti koje se obavljaju ronjenjem nisu informirani nadalje potvrđuju neupućenost istih.
3.) Navod da je "..u izradi Zakon o ronjenju koji će cjelokupno obuhvatiti sve vrste ronjenja" smatramo kako se nikada neće moći donijeti, jer je sama pretpostavka za donošenje takovog zakona protuustavna i protuzakonita zbog mnogih razloga i nepostojanja zakonske opravdanosti istog. Službene osobe Uprave ni do današnjeg dana unatoč nizu koordinacijskih sjednica ne mogu ili ne žele razumjeti da RONJENJE nije djelatnost koju treba regulirati zakonom kao i svaku drugu djelatnost, već je ronjenje način obavljanja mnogih djelatnosti, odnosno vještina kojom se pod posebnim uvjetima obavlja pojedina djelatnost. Možda je predmetni naputak "emocionalna reakcija" na podnesak koji je od asocijacije ADRIA (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: ADRIA_podnesak_MMPI_nenadleznost_uprave) Uprava za sigurnost plovidbe i zaštitu mora zaprimila 10. travnja 2008. (6 dana prije nastanka ovog "naputka") u kojem mu je jasno naznačeno koje se sve djelatnosti obavljaju ronjenjem i prema kojim zakonskim propisima. Spomenuti podnesak ADRIA je ovoj Upravi MMPI dostavila uslijed pismene izjave Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora kako ona nije nadležna za pojašnjenja i odredbe u pitanjima iz područja turizma, pa time i ronilačkog turizma (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: Miletic_izjava_o_nenadleznosti_za_turizam). Dakle, Uprava za sigurnost plovidbe i zaštitu mora nije nadležna za tumačenje odredbi i propisa iz područja ronilačkog turizma i mišljenja smo da bi se "nenadležni" trebali pridržavati svoje nenadležnosti.
4.) Dnevnik ronjenja nisu dužni posjedovati svi subjekti koji se bave ronjenjem. Niti je on kao obveza propisan Pomorskim zakonikom ili drugim zakonom. To izravno znači da neposjedovanje Dnevnika ronjenja ne može biti sankcionirano prema "nevažećim kaznenim odredbama POPA", ali smatramo kako je Dnevnik ronjenja iz razloga pisanih i nepisanih pravila ronilačke struke poželjno voditi kao interni evidencijski dokument. Dnevnik ronjenja nije nikakav službeni dokument koji ima snagu "financijskog očevidnika" ili bilo čega sličnog.
5.) Individualni ronioci prema odredbama POPA moraju imati "..individualnu ronilačku iskaznicu". Ponovno, odgovorna službena osoba navodi nepostojeće dokumente služeći se sasvim nepravilnom terminologijom, jer individualna ronilačka iskaznica koju izdaju kapetanije NE POSTOJI. Zasigurno je mislio na tzv. "Odobrenja za individualno ronjenje". Takav dokument nije predviđen Pomorskim zakonikom, navodi se isključivo samo u POPA, nije sastavni dio niti jednog drugog propisa unutar nadležnosti Pomorskog zakonika, što znači da za neposjedovanje "Odobrenja za individualno ronjenje" koje košta 2.400 kuna - nema postojećih kazni i nije moguće napisati prekršajnu prijavu osobama koje rone bez individualnog odobrenja koje izdaju lučke kapetanije.
Dakle, suprotno interesima ronilačkih centara moramo javno izreći slijedeće: individualno ronjenje u RH je moguće obavljati (izvan zona i područja s posebnim zabranama npr. MK i MORH-a) bez ikakvih sankcija i bojazni da će rekreativnog ronioca bilo koje ronilačke kategorije netko sankcionirati radi toga što isti roni iz svojih osobnih, društvenih ili bilo kojih drugih razloga.
6.) "Svi ronioci u Republici Hrvatskoj dužni su posjedovati ronilačku iskaznicu". Da, tako je predviđeno odredbama POPA.
Istu onu iskaznicu za koju je Ministarstvo financija još 2002. godine izjavilo da je njena distribucija izravna gospodarska tj. poduzetnička djelatnost (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: Porezna_uprava_misljenje_o_prodaji_iskaznica) i nije ju moguće temeljem članka 49. Ustava RH monopolizirati (što je MPPV / MMTRP ipak monopoliziralo u korist HRS-a), ista ona koja je suprotno zakonima u svezi proračuna RH preusmjerila 5 milijuna eura izvan državnog budžeta RH i ista ona koja je trenutačno izazvala pronevjeru od gotovo 5 milijuna kuna koji su nestali s računa HRS-a u "nepoznate namjenske svrhe".
Državni službenik upućuje da svi ronioci moraju imati ronilačku iskaznicu jer nigdje i ne piše daje bilo tko "mora prodavati" jer obveza prodaje nije nigdje propisana. Možda lučki kapetan pri nadzoru na moru vodi sa sobom npr. ovlaštenog mađarskog prevodioca koji će Vašem gostu iz Mađarske objasniti da je on kao mađarski državljanin negdje morao kupiti ronilačku iskaznicu, a vi mu to niste rekli jer niste bili ni obavezni. S druge strane ako nas državni službenik iz Uprave upućuje da mi kao pružatelji usluga moramo kupovati i prodavati iskaznice HRS-a, da li je svjestan da time čini kazneno djelo stvaranja monopolističkog položaja HRS-a na tržištu (6 mjeseci do 5 godina zatvora) jer samo i isključivo HRS prodaje ronilačke iskaznice, a što se mišljenjem ministarstva financija smatra poduzetničkom djelatnošću koja je u ovom slučaju monopolizirana. Imamo na raspolaganju službene dokumente koji to dokazuju, a kako će "nadležni" dokazati svoju nevinost zbog moguće kaznene prijave - to ćemo vidjeti.
Od strane stručnog tijela Vlade RH - HITROREZ-a, ova sporna iskaznica je karakterizirana kao nezakonita, te je predloženo njeno ukidanje, ali Ministarstvo s time odlaže.
Zašto?
Pitamo se: dali zato jer nedostaje više milijuna kuna "nenamjenski utrošenih sredstava", jer se moraju sanirati nestala novčana sredstva produžavanjem prodaje ronilačkih iskaznica prije nego što državno odvjetništvo ili državna revizija ulaskom u provjeru stanja u MMPI utvrdi financijske pronevjere svog ovlaštenika HRS-a. Ovime MMPI baca kolut za spašavanje odgovornim u HRS-u i "naputkom-napućuje" da ronilački centri i dalje prodaju iskaznicu, novac ostavljaju netaknut kako bi se ipak iz HRS-ovog dijela sredstava (30%) nadoknadili milijuni koji su - utopljeni u dubokom sivilu džepova. U zadnje vrijeme "bivši" i "sadašnji" odgovorni čelnici HRS-a su međusobno podnijeli toliko kaznenih prijava da državno odvjetništvo ima zasigurno što raditi. Da li su državni službenici svjesni tko je odgovoran za nestali novac i tko daje suglasnosti za utrošak novca i konačno, tko je odgovoran za novac koji nikada nije došao do raspodjele jer se "zadržao na računu HRS-a". A ako nemate iskaznicu, opet nikome ništa, jer kaznene odredbe u svezi iskaznice nema u nadležnom Pomorskom zakoniku, sama iskaznica nije sastavni dio istog, te je jasno da je iskaznica tvorevina unutar POPA u korist HRS-a i svih "plaćenika" na platnoj listi HRS-a.
Koliko je tko "jamia" ubrzo će biti javno objavljeno na portalu www.croatia-diving.hr sa svim pratećim dokumentima. Ova dokumentacija prikupljena je i analizirana isključivo na osnovu službene dokumentacije Ministarstva mora, turizma prometa i razvitka koju je ADRIA prikupila od istog ministarstva.
7.) Navod da "... ne postoji državni program za obuku i izobrazbu ronjenja" nepojmljiva je tvrdnja, već utvrđeno neinformirane i nestručne Uprave. U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa još 2005. godine verificiran je na nacionalnoj razini sustav strukovnog obrazovanja odraslih kroz 6 programa stručnog osposobljavanja i usavršavanja za ronilačka zvanja i zanimanja od strane POU "Hrvatska ronilačka škola". HRU kao ustanova izdaje Uvjerenja o stručnoj osposobljenosti kao javne isprave kroz ovlast temeljem Zakona o srednjem školstvu prema kojima se ostvaruju radna prava u ronilačkom poslovima sukladno programu.
8.) "Diplome međunarodne ronilačke organizacije čija je licenca priznata od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u Republici Hrvatskoj" potpuno su nevažeće za potrebe rada i gospodarstva, odnosno za ostvarivanje radnih prava zaposlenika na ronilačkim poslovima. Nestručna i neinformirana Uprava nije (opet) upoznata s činjenicom da je stupanjem na snagu Zakona o športu u lipnju 2006. godine prestao važiti veliki dio Pravilnika za obuku ronjenja i športsko-rekreativnog ronjenja, da Uvjerenja koje je svojedobno izdavala Uprava za šport nikada nisu mogla biti korištena za ostvarivanje radnih prava i dokazivanje posjedovanja stručne osposobljenosti.
Dokaz tome su dva dokumenta: prvi je mišljenje nadležne Uprave za šport po tom pitanju (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: MZOS_misljenje_o_vazecim_odredbama_PORSRR), a temeljem tog mišljenja i nova važeća pročišćena verzija Pravilnika (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: Pravilnik_obuke_ronjenja_prociscena_vazeca_verzija).
Vjerovali ili ne, gotovo ništa od spomenutog pravilnika više nije na snazi, a posebno ističemo kako nema više "priznatih" ili "nepriznatih" tzv. ronilačkih organizacija ili asocijacija i odredbe u svezi istih se više ne primjenjuju. Da li je moguće da "nadležna uprava" to ne zna i da li je primjereno da jedna ozbiljna i odgovorna državna Uprava može sebi dozvoliti "luksuz neznanja" u svojoj upitnoj nadležnosti.
9.) Nitko neće podlijegali nikakvim kaznenim odredbama koje nisu definirane u Pomorskom zakoniku, a jesu isključivo u odredbama POPA.
Naime, već tada datumom objave ove posljednje verzije POPA sadržavao je kaznene odredbe za prekršaje koje sadrži samo POPA, ali ne i temeljni Zakon po kojem je donesen, a to je Pomorski zakonik. I to uslijed činjenice da je gotovo pet mjeseci ranije na snagu stupio Zakon o prekršajima (od 01. listopada 2002. - NN 08/02, 122/02, 187/03, 105/04, 127/04) koji jasno ukida mogućnost da se bilo koja vrsta novčanih ili drugih kazni propisuje podzakonskim aktima (Pravilnicima) koje donosi pojedino Ministarstvo, već isključivo kroz odredbe ZAKONA koje donosi Sabor RH. Dokaz tome je priloženo mišljenje koje je na upit ADRIA asocijacije dostavio kapetan Mario Babić (za skidanje dokumenta kliknite ovdje: Misljenje_MMTPR_prekrsajne_odredbe_POPA)
Potrebno je napomenuti i slijedeće: postupanje po ovom "Naputku" Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora suprotno je članku 7. Zakona o prekršajima (NN 107/07) gdje izričito stoji:
" Određujući sadržaj prekršajno-pravnih sankcija i način primjene, počinitelju prekršaja mogu biti ograničene njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti prekršajno-pravne sankcije i njezinoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih ili duševnih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva i osobnosti".
Zaključno:
Gotovo u svakoj rečenici "NAPUTKA" Uprava za sigurnost plovidbe i zaštitu mora i njezin čelnik kapetan Miletić prezentira svoju neupućenost, nestručnost, neinformiranost i proizvoljnu interpretaciju nekih pravnih odredbi koje nisu u stanju niti ispravno navesti ili citirati.
Zadivljujuće je da je u svega 7 osnovnih rečenica "naputka" uspješno implementirano 9 nepravilnosti i netočnosti.
Osim toga, pogrešnim informiranjem tijela državne uprave (izravno: kapetanija i pomorska policija - dokumentom od 14. travnja 2008., a dokument je sličnog sadržaja kao i ovaj "naputak") službena i odgovorna osoba izlaže se kaznenom djelu obmane državnih tijela i nadzornih službi, a ozbiljno ugrozio rad gospodarskih subjekata netočnim navodima i svojevoljnim procjenama zakonskih propisa koji su na snazi (a nevažeći su) kao i prejudiciranjem donošenja virtualnih budućih neizvedivih zakonskih propisa kao što je "Zakon o ronjenju". Ako se prijedlog "Zakona o ronjenju" i objavi u proceduri donošenja, smatramo da će se bez puno truda zaustaviti donošenje tog apsurdnog zakonskog propisa i po potrebi aktivirati određeni pravni mehanizmi pa ako treba i sve do Ustavnog suda RH, te urušiti pokušaj realizacije ovog školskog primjera administrativne korupcije unutar Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora.
I zaista, bilo bi na kraju potrebno konkretno zaključiti da Uprava za sigurnost plovidbe i zaštitu mora i njezin čelnik kapetan Miletić:
I jedino u čemu može kontrolirati ronioce jest da li imaju ronilačku bovu na mjestu ronjenja, da li rone na plovnim putovima i u području luka, da li rone u blizini vojnih objekata.
Sve drugo je zadiranje u područje izvanje njegove ingerencije.
Nažalost, po "tko-zna-koji-put" zaključujemo kako gotovo nitko nije napisao ništa u svezi ovog "Naputka", a koliko smo samo u zadnje vrijeme s vama baterija mobitela potrošili.
I stoga, kolege ronioci, profesionalni i rekreativni, ovaj dokument koji čitate odgovor je na upit mnogih naših kolega na pitanje: tko će opet podmetnuti leđa za "dobrobit ronilačke populacije", odvojiti dio vremena i na stručan i argumentiran način otresti s naših leđa parazite i njihove sljedbenike, te "naputke" za harač nad ronilačkim centrima.
*************************** 2.) Nalaz državnog insprektorata pri nadzoru rada ronilačkog centra u kojem je na ronilačkim poslovima (ronilački instruktor) bila zaposlena žena.
A u svezi zapošljavanje žena na ronilačkim poslovima?
Moj kolega s istim prezimenom (Z.E.) obavio je ovih dana nekoliko konzultacija s nadležnim za promjenu zakonske regulative u svezi rada žena na ronilačkim poslovima, jer smo prije više od godinu dana pristupili rješavanju ovog problema. U svezi toga smo prikupili potrebnu i argumentiranu dokumentaciju iz nacionalnog i europskog zakonodavstva (gdje isto tako postoje određene zabrane rada ženama na ronilačkom poslovima).
Ukratko rečeno, nije jednostavno promijeniti nekoliko najčitanijih, najprimjenjenijih i "najpročešljanih" odredbi zakona ove države, a to je u ovom slučaju Zakon o radu i Zakon o zaštiti na radu, gdje kad nešto mijenjate svi sindikati, udruge i ini skoče kao opečeni i imaju svoj pravorijek na svaki zarez u spomenutim zakonima. Pored toga, minimalna kazna za zapošljavanje žena na ronilačkim poslovima iznosi 61.000,00 kuna, a kako čujemo to su stare kazne koje će uskoro biti "malo veće" ali "ne puno", minimalno oko cca 100.000,00 kuna, uz isključivu zabranu rada žena na ronilačkim poslovima.
Pored svega, uz pomoć naših kolega pravnika iz asocijacije ADRIA i suradnika HRU-a smatramo kako je moguće te odredbe mijenjati uz stručnu i dobru argumentaciju poduprtu s dokazima i dokumentima (a ne telefonskim mišljenjima stručnjaka "opće prakse"). Svakako mišljenja sam kako "ronilačka struka" nema dvojbe u svezi toga daje žena sposobna i da može normalno raditi (sa svim uvjetima zaštite žena na radu), te je ženama potrebno dopustiti rad na ronilačkim poslovima, poglavito na radu kod pružanja usluga u ronilačkom turizmu.
Jedino pitanje koje nismo mogli riješiti je ono što me je pitao moj kolega:
RADITI NA TOME? A ZA KOGA?
Zaključili smo da je možda razboritije to prepustiti HGK i sveznadarima iz Zajednice ronjenja u gospodarstvu
 koja svoje sjednice može održati i u liftu, ali zato svugdje i gdje god može ističe kako zastupa sve subjekte u ronjenju i gospodarstvu i u svim oblicima ronjenja. Bilo bi zanimljivo obaviti anketu o broju članova famozne "zajednice", jer osim g. predsjednika M.L., ne znam za niti jednog člana iste, a priča se da ih ima nekoliko.
Svakako, mene ta "bastardus" zajednica, niti zanima, niti zastupa bilo gdje i u bilo kojem obliku. Niti ću im ikada dozvoliti da me zastupaju u bilo čemu.
A Vas, kolege ronioci?
|
|
| « Prethodna |
|---|