Uvažene kolege ronioci,

Odlukom Upravnog Vijeća POU "Hrvatska ronilačka škola" (Hrvatsko ronilačko učilište), ustanove za obrazovanje odraslih za ronilačka zvanja i zanimanja iz Splita, pod mentorstvom ravnatelja učilišta (Zoran Ergović) dovršen je po hitnom postupku radni projekt pronalažena adekvatnog zakonskog rješenja prema kojem bi se na zakonski odgovarajući način izmjenom postojećih zakonskih propisa Republike Hrvatske utemeljila mogućnost za zapošljavanje žena na lakšim ronilačkim poslovima kao što su zanimanja "Voditelj u ronilačkom turizmu" (šifra zanimanja: 5113.11.4) i "Suradnik u praktičnoj nastavi ronjenja" (Instruktor ronjenja; šifra zanimanja: 3340.92.4).

Radni materijal s analizom problematike i prijedlogom rješenja sadrži 8 stranica stručnog mišljenja i približno 140 stranica priloga uključujući relevantne dokumente zakonodavstva EU i sudskog spora protiv Republike Austrije iz 2004. godine kada se vodio sudski spor na tu temu između sankcionirane instruktorice ronjenja i Republike Austrije, a prema kojoj je razmatrana primjena zakonskog propisa Republike Austrije (Zakon o podvodnim radovima i radovima pod povišenim atmosferskim tlakom) od 25. srpnja 1973. godine.

Iz prijedloga koje je iz Hrvatskog ronilačkog učilišta upućen nadležnom ministarstvu Republike Hrvatske s prijedlogom primjene adekvatnog rješenja za ovu problematiku izdvajamo jedan od važnijih osvrta utemeljenih na zakonodavstvu EU i presudu EU suda u sporu s Republikom Austrijom:

Odluka suda glasi:

(citat iz Službenog lista EU iz 2004. - Official Journal of the European Union)

"Izjavljuje da, zadržavajući u člancima 8. i 31. Druckluft und Taucherarbeiten-Verordnung (Zakon o podvodnim radovima i radovima pod povišenim atmosferskim tlakom) od 25. srpnja 1973. opću zabranu zapošljavanja žena na poslovima koji se obavljaju pod vodom i pod povišenim atmosferskim tlakom, omogućavajući ograničen broj iznimaka za prethodni slučaj, Republika Austrija nije ispunila svoje obveze preuzete u člancima 2. i 3. Direktive Vijeća 76/207/EEC od 09. veljače 1976. koja se odnosi na provedbu načela jednakog tretmana za muškarce i žene po pitanju mogućnosti zapošljavanja, strukovne izobrazbe i napredovanja, te uvjeta za rada." - kraj citata.

Drugim riječima, Republika Austrija je u predmetnom slučaju pogriješila ograničavajući nacionalnim zakonodavstvom mogućnost da žena radi određene ronilačke poslove, iako je dosljedno primijenila odredbe njihovog Zakon o podvodnim radovima i radovima pod povišenim atmosferskim tlakom od 25. srpnja 1973. u kojem očito i postoje određena izuzeća pod kojim se odredbe istog primjenjuju. Stoga je nalaz suda da se u postojećim propisima nacionalnog zakonodavstva uvedu izmjene koje će omogućiti rad ženama u uvjetima povišenog atmosferskog tlaka i ronilačkim poslovima u onim uvjetima u kojima se ženama ne ugrožava zdravlje, zadržavajući mogućnost zabrane njihovog rada u ronilačkom poslovima kada su u trudnoći, neposredno nakon poroda, dok doje i u drugim uvjetima kada se izlaganje otežanim uvjetima rada pod vodom i u atmosferi povišenog tlaka može odraziti na zdravlje i sigurnost žene.

Stručni prijedlog Hrvatskog ronilačkog učilišta sadrži stručne i argumentirane elemente na osnovu kojih se može izmijeniti dio odredbi prema već postojećim temeljenim propisima kao što su Zakon o radu i Zakon o zaštiti na radu, te je zasigurno s aspekta radnog prava korektna smjernica nadležnim državnim tijelima na koji će način prema ovim prijedlozima ronilačke struke na jednostavan način korigirati postojeće propise u skladu s današnjim tržištem rada i potrebama rada i gospodarstva (prvenstveno ronilački turizam, ali i drugi oblici ronilčakih poslova u javnim službama).

Konačno, kao osvrt na zbivanja po ovom pitanju od strane nadležnih predstavnika Hrvatskog ronilačkog učilišta iskazano je i mišljenje da je čitava problematika praćena u javnosti na pogrešan način i da se medijskim istupanjem posebno nekompetentnih osoba iz amaterskog sektora ronilaštva u čitavoj situaciji stvorila još veća zbrka, a taj put sasvim je pogrešan i ne vodi k rezultatu.

Stoga je neizbježno ponovno zaključiti da je žalosno da se u aktivnostima oko konkretnog rješavanja ovog problema postojeća profesionalna ronilačka populacija ne uključuje svojim stručnim radom u rješavanju problema, već se malo preostale kvalitetne energije ciljano okupira odvlačenjem pozornosti ne nebitne probleme nametnute iz amaterskog sektora (problematika famozne ronilačke iskaznice i raspodjele novca i slične sporednosti za vitalna pitanja u ronilačkom gospodarstvu).

Danas kada smo pred vratima kulturne i obrazovane zajednice kao što je Europska unija zaista nema više vremena pri nastanku problema primjenjivati staru balkansku neradničku izjavu "stručnjaka opće prakse": "Kako to sada, pa ne može to tako...!".

A u međuvremenu bez stručnih prijedloga prozivati nadležna državna tijela u skladu sa zagorskom tradicijom iz davne 1573. godine.